|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve što se ikada željeli znati o zecovima!
Ovdje vam je pružena jedinstvena prilika
Prvi puta u Hrvatskoj, ONI progovaraju!
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Zecovi.net
sve važne stvari koje treba znati o brizi zečeka
Ime mi nadjenuše Muca.
Imam 3 godine i nadam se doživjeti 9-u
Siva mi je boja dlake, ponegdje se nađe i pokoja bijela flekica a po promjeni godišnjih doba, više sam smeđa nego svoj voljeni original.
Uspješno sam preživjela dvije operacije zuba i sva dobivanja inekcija, zbog kojih sam znala po pola sata trčati po sobi kako bi ih izbjegla, ali umor bi me ipak porazio. Odnedavna primila divnu vijest da je dosta bilo pikanja. Neko vrijeme nisam vjerovala tim riječima ali sve sam više u njih sigurnija.
Poprilično sam razmažena i željna pažnje. Sjeno me ne privlači.
Ako mi se netko u početku ne svidi velika je vjerojatno da nikada ni neće. Prilično sam izbirljiva po pitanju društva.
Imam dvije kćeri imenima Aly i Izi te muža kojeg već dugo nisam vidjela. Ima kuću negdje na periferiji.
Galerija radova raznih autora
Tko bi rekao da jedan ovako divan dan može postati prava noćna mora. Ujutro sam se tako fino protezala, i lijepo nadoručkovala, malo jurila sobom, kad mi je prišla sustanarka koja je u večini slučajeva moja dobročiniteljica i pozvala me.
Mislila sam super, sigurno se nešto slatko krije u njenoj ruci i sva sretna bez ikakve sumnje pojurila u njene ruke. Pomazila me, a ja sam samo čekala kada ću osjetiti miris toliko mi obožavane čokolade. Ali umjesto poslastice u usta, strpala me u malen, skučen prostor i krenula nekamo sa mnom. Izašla je tako i počela koračati ulicom, uputivši se prema bučnoj stanici gjde su bića njene vrte čekala da ih se povede u nečemu što se plavilo više od neba i prilično brzo kretalo po nekakvim prugama. Ja sam sve to promatrala. Put mi je bio nekako poznat.
I onda mi je sinulo.
Vodi me na mjesto gdje se skupljaju bića raznih četveronožnih vrsta i svi plaču, zapomažu, žele pobjeće ali njihovi dvonošći im ne daju. već me je dva puta predala njima koji bi me odveli a kad bi se probudila, bila bi djelomično obrijana moja dlaka i falio mi je bar jedan zub.
Ali zašto i danas?
Pa ništa me nije bolilo.
Uglavnom, prisilno me dovela tamo, oko mene sami slinavci i dlakavci plaču što su tu.
Ulazimo u drugu prostoriju, prima me na ruke i jedna dvonoška mi prilazi sa nečim velikim željeznim.
Gura mi to u usta. Ja se opirem ali uzalud...
Čujem pucanje nečega, a onda vidim i čega. Moji zubi su se razletjeli po prostoriji...
Napokon mogu izvući jezik na zrak. Gornji zubi bili su mi tako dugi da su mi ga pritiskali unutra.
a onda osjetih bol na lijevoj strani gornje uste. Glupa dvonoška je pogriješila i sad osjećam okus krvi na oslobođenom jeziku.
Ona se ispričava, ali šteta je počinjena. Sa gazom mi kupi krv a ja sam sve više nervozna. Izgledam kao vampir poslije obilne večere.
Ali sve je gotovo, više me nitko ne dira i moja dvonoška me vodi kući.
Jedva sam dočekala da me pusti iz zatvora i odmah pobjegla što dalje od nje.
Danas me više neće naći, rekla sam sama sebi u svom skrovištu. Ostatak dana mislim prespavati. Dovoljno mi je šoka za jedan dan.
Ja sam Elly, volim se predstavljati kao starija sestra makar nam mama nikad nije obznanila koja od nas dvije ima tu privilegiju, ali pošto sam ja odlučnija i uvijek se nekako izguran naprijed, sama sam si uzela to pravo! Ljudi nas teško razlikuju, govore da smo identične, ali ja se s tim ne mogu složiti. Naime ja nasred leđa imam tek malu crnu točku dok moja sestra ima cijelu crtu, moji su obraščići pufastiji i jače su mi izražene oči. Jako se volim družiti sa ljudima i puse im davati 
jer su mi puno draži od moje sestre, ona je tak uobražena i uvijek se drži po strani.
Ja sam Izi. Trebala sam se zvati Izidor, ali kada su shvatili da sam ja ustvari curica samo su mi skratili ime da se ne moraju puno mučiti smišljajući nova imena. Za moju sestru su također mislili da je dečko makar ona to neće priznati, i trebala se zvati Albert. Mislim da je moje ime ipak ljepše
.
Među nama postoje razmjerice, kao i kod svih ostalih normalni sestara, samo što ja uvijek izvučem deblji kraj, odnosno ostanem bez više krzna. Njoj ne smiješ uputiti krivi pogled i već je spremna na fight! Najljepše mi je izvaliti se u svojoj kućici i tako provesti cijeli dan
. Ništa to ne može zamijeniti.
Danas nam je rođendan, i to prvi! Više nismo loptice tupastih njuškica kao što smo onda bile, da nas je svatko želio primiti, makar još uvijek žele nas maziti. Sada smo već prave dame.
Lijepi pozdrav, i očekujemo puno poslastica kao poklone 
Odmarala sam se u jednom od mojih omiljenih kutaka, kad me zgrabila ruka posve neočekivano. Nisam se ni snašla a u usta mi je bilo gurnuto nešto krajnje neugodno. Ribalo je po mojim zubima, i koliko god se trudila nije htjelo izaći iz mojih usta. Fuj! Počela sam to gristi u nadi da će se povući i ostaviti me na miru, a moj gazda me tada počeo hvaliti, što se nikada ne događa kada nešto dohvatim zubima. Tortura je ubrzo završila a osjećao se čudan zadah iz mojih usta. Bio mi je poznat. Često bi ga osjetila kada bi me netko od ukućana htio ljubiti a upravo je izašao iz kupaonice i spremao se za krevet. Nikako mi taj miris nije pasao, i uvijek sam željela ugristi osobu koja mi se s njim približi. Nažalost ne mogu ugristi sama svoja usta
. Poslije mi je udijeljen komadić čokolade pa se i taj neugodni miris povukao, pa sam se mogla vratiti svojim dnevnim obavezama, spavanjem, hranjenjem i povremeno čišćenjem ( posebno nakon obavljanja nužde) .
Ovo je bio vikend za pamćenje. Dan je počeo uobičajeno. Pola sata rastrčavanja po sobi, kratko zadržavanje u kutku sobe gdje mi se nalazi zahod, opet sam uspjela nažicati čokoladu od svojih sustanara, malo se i s njima podružila, dozvolivši im da mi masiraju leđa, a onda prilegla. Do tada je sve bilo kako treba biti. Gotovo sam zadrijemala, kad me probudila galama i buka. Nešto se događalo u susjednoj sobi. Čim sam dobila priliku, kada su se vrata malo odškrinula, šmugnula sam van u provjeru. Raspored namještaja bio je narušen. Malo je falilo da sam se zabila u nešto drveno, visoko
. Sve je bilo izmijenjeno, nikako se nisam mogla snaći, a onda su me protjerali natrag u sobu. Svako malo netko bi ušao, unoseći nove stvari i smještajući ih gdje je bilo mjesta. Ne znam jesam li naglasila ali soba je bila u kaosu i prije svih tih stvari, a sada je izgledala... hmm... trudim se ali ne mogu naći riječi za ono na što je ta soba izgledala. Katastrofa!! A najgore od svega, ja sam morala u tom svinjcu biti cijeli dan sa nedovoljno čistom vodom i komadićem kelja.
I nitko mi nije dolazio u posjet, da mi malo pravi društvo, da me pitaju: Trebam li išta, jesam li možda gladna?
Kroz prozor sam vidjela da se i mrak već spustio a ja sam i dalje bila prisiljena čučati stisnuta među kutijama napunjenim svakojakim glupostima. Da je bar išta od toga bilo za jelo! Osjećala sam se izopćenom iz društva. Tek kasno navečer, ekipa je došla i pružila mi zasluženu pažnju. Promijenili mi vodu i dali pokoju slasticu
i odmah sam ih voljela.
Znam, prelako se dam kupiti ali to mi je mana.
Ne mogu protiv slatkoga
Imam puno toga za reći.
Dosada sam šutjela ali tome je došao kraj.
Imate pravo znati kako se osjećam.
Volim biti u centru pažnje i sviđa mi se dok me netko hvali.
Tvrdoglava sam i smeta mi dosta toga, od zvuka usisavača za kojeg uvijek mislim da mene ganja, do dosadnih ukućana koji neprestano zazivaju moje ime.
Znam da sam obožavana i da ne mogu dugo bez koje prelijepe pojave, ali ipak i poželim koji trenutak mira. Mislim da imam pravo na njega. Svatko bi trebao imat.
Ne želim biti iznimka.
Veliki...ne...najveća sam obožavateljica čokolade, mogu čak reći ovisnica.
Čujem odmatanje šuškavih papirići čak iz druge sobe i odmah se sjurim ka onome tko se želi počastiti bez mene. Skočit ću u usta ako to znači zaraditi poslasticu.
Znam biti i nasilna ako me se želi zagnjaviti kad se odmaram ili sam se upravo bacila na klopanje... 
Moj život pun je neočekivanih pustovolina i spremna sam ih podijeliti sa vama.
Ima i dana kad mi je neopisivo dosadno ali tada se odmaram i uživam u rijetkom miru.
Ime mi je Muca, imam dva siva oka i svi kažu najljepše svileno sivo krzno, sa tek ponekim detaljem bijele boje ( njuškica i lijeva šapa da budemo precizniji).
Ponosna sam majka dviju kćeri blizankama imenima Aly i Izi. Kada izađemo iz kuće nitko ne misli da su to moja djeca, jer su potpuno na oca.
Vlasnica sam krasnog stana sa pogledom na jablan, posudica za hranu i vodu te plave vodilice za šetnju kvartom.
Ne znam jeste li shvatili dosad ali ja sam zečica, zapravo kunica, ali opasnija od večine pasa čuvara. Znaju me zvati zeco-pas, jer kad poludim jadan onaj koji mi je na putu 
Za prvo javljanje dosta, bole me šape.
Kada ću imati kakvu svježu temu za tračanje, javim se, obavezno! 
Ovo sam ja na mom omiljenom tepihu
